Više od 1 300 ljudi pozorno je i uz odobravanje pratilo 10 sati ilustriranog predavanja o pozadini korporacijskog, bankarskog i političkog sustava, centralizaciji moći i globalizaciji.

Nadljudski izdržljiv, koncentriran i usmjeren Icke, neprestalno u pokretu, tek uz povremene prekide pljeskom iz publike, objasnio je slikovito i koncizno svoju teoriju o tome kako nekolicina nadzire i upravlja mnoštvom. Alegorijama i satiričnim primjerima te uz pomoć bezbroj fotografija i video sadržaja neumorno je ironičnim performansom održavao pažnju u dvorani.

‘Dinamo me nikad ne bi uzeo za svog golmana’, našalio se nekadašnji profesionalni nogometaš u trenutku kada mu je zamalo ispao laserski pokazivač.

Sada s povijesnim odmakom, prisjetio se svojih riječi od prije četiri godine, kada je kao glavni gost prvog izdanja Zagrebi! Festivala na Bundeku govorio o trećem svjetskom ratu i besmislenosti ulaska u Europsku uniju.

Ovom prilikom u Zagreb su došli ljudi iz najudaljenijih dijelova Hrvatske, ali i iz Praga, Ljubljane, Budimpešte i Beograda te čak nekoliko njih iz Londona. Megasession su pratili i strani mediji, pa tako i reporterka Sunday Telegrapha, jedne od britanskih mainstream novina koje su ga dosad ignorirale.

‘Internet entuzijast kojeg sam nedavno upoznao u Australiji, otkrio mi je da, kada se u obzir uzme broj stanovnika, Hrvatska je zemlja u kojoj je moje ime najčešće upisano u pretraživače!’, ispričao je Icke neiznenađen dupko punom dvoranom. Ulaznice su, naime, rasprodane još pet dana prije predavanja, a dodatnih 40 u prodaju puštenih u petak, planulo je odmah.

Punih tjedan dana, koliko će se zadržati u Zagrebu, u vremenu između intervjua i TV gostovanja, 60-godišnji Icke koristi za rad na novoj knjizi koja će izaći početkom 2012.

Novi megasession ovog alternativnog povjesničara u trajanju od punih 10 sati (uz tri stanke od 30 minuta) održat će se 3. prosinca u Kongresnom centru Zagrebačkog velesajma, s početkom u 10.00 sati.

Samo dan prije parlamentarnih izbora, u vrijeme izborne šutnje, Icke će u svojoj 60. godini na ovoj najdugotrajnijoj turneji u životu, uz pomoć više od 1200 fotografija, dokumenata i ilustracija, govoriti bez dlake na jeziku. Pružit će  uvid u pozadinu aktualnih događanja, njihove povijesne izvore i posljedice koje su vidljive u našoj najbližoj okolici. Poseban će osvrt dati na pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, povećavanje nadzora i kontrole, masovnu manipulaciju i ‘globalnu diktaturu’ te druge nove spoznaje koje je sažeo u svojoj dosad najizazovnijoj knjizi ‘Ljudski rode, ustani - Ovaj lav više ne spava‘ (2011.), koju u Hrvatskoj izdaje Teledisk.

Manji dio preostalih ulaznica od ukupno 1 200 koliko je bilo raspoloživo, prodaje se u sustavu Eventima, ovisno o mjestu sjedenja, u rasponu od 130 do 210 kuna, dok će se na sam dan predavanja ulaznice na licu mjesta prodavati po cijeni od između 150 i 230 kuna.

http://www.youtube.com/watch?v=xdV6lQ3oO7w&feature=youtu.be

Ovaj vikend u Dokukinu ponovit će se projekcije filmova koji su oduševili publiku Zagrebi!-ja.

U slučaju da ste ih propustili imate još jednu priliku pogledati kontroverzne dokumentarne filmove o bivšem meksičkom plaćenom ubojici te o gay redatelju koji se bori s podijeljenim arapskim društvom.

Termini su sljedeći:

Petak, 23.9. u 21:00 sat - Plaćeni ubojica

Subota, 24.9. u 19:00 sati - Ne baš taliban

Nedjelja, 25.9. u 19:00 sati - Ne baš taliban

Pravila su sljedeća:

- molbe za akreditacije primamo do 11.11.2011. na mail lara@zagrebi.com, odgovori se šalju do 15.11.2011.

- molba za akreditaciju, mora sadrzavati ime, prezime i kontakt novinara, ime i kontakt adresu medija te kliping ili linkove na tekstove koje su do sada objavljivali o Davidu Ickeu u Zagrebu, kao i plan budućih objava

- svaki medij može akreditirati samo jednog novinara

- fotografe nije moguće akreditirati, no svima će biti ustupljene fotografije službenog fotografa

- TV ekipe mogu akreditirati snimatelja koji će smjeti snimati samo prvih 5 minuta predavanja

Hvala na razumijevanju!

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić koji je uz pomoć i stratešku suradnju Jadranke Sloković, Čede Prodanovića i Tonija Nobila pokrenuo najveći ikada pravni spor u Hrvatskoj, predao je glavnoj svjedokinji Larisi Orlić zahvalu radi njezinih zasluga.

Larisa je radila kao visoko pozicionirana biokemičarka u TDR-u (Tvornici duhana Rovinj). Nakon što je odlučila odgovoriti na priziv savjesti i omogućila navedenim odvjetnicima pokreniti spor u kojem je razotkrivena i znanstveno potvrđena namjera čelnika TDR-a za ubojstvo iz namjere, Larisa je postala junakinja dana.

TDR će, prema presudi i nagodbi koju su odvjetnici druge strane izborili, morati platiti 100 milijardi kuna u periodu od 10 godina obiteljima čiji su članovi umrli od posljedica konzumiranja nikotina, morat će sagraditi pet novih odjela za liječenje bolesti povezanih s nikotinskom ovisnošću, u pet najvećih hrvatskih bolnica, morati će financirati uvođenje predmeta koji se bavi ovisnostima svih vrsta u osnovne i srednje škole, a na javnoj televiziji će jednom tjedno u najgledanijem terminu tijekom 10 godina morati plaćati produkciju i emitiranje emisije o ovisnostima. Kao direktna posljedica spora pušenje će se zabraniti na svim hrvatskim plažama, koncertima i sportskim borilištima, na svim otvorenim prostorima u centru grada na kojima se okupljaju ljudi i gdje se nepušači mogu naći ugroženi od pušača, pušači će svoju nikotinsku ovisnost morati zadovoljavati 50 metara od objekata u kojima rade, cijena kutije cigareta povisiti će se za 24 %, a tim novcem financirati će se 20 udruga širom Hrvatske, koje će upošljavati do tri zaposlenika koji će stručno i predano raditi s ovisnicima o nikotinu do 2021. godine.

Dva puta godišnje nagodbenim novcem bit će provedena nacionalna kampanja protiv pušenja, orijentirana prema mlađima do 18 godina i posebna kampanja prema odraslim osobama.

Mjesec dana nakon izrečene presude, provedeni su parlamentarni izbori. Nakon izbora Larisi je ukinuta tjelesna zaštita. Tri dana poslije, kada je prelazila ulicu, na nju je naletio pijani vozač Jakša Marošević kojem su u tom trenu otkazale kočnice. Vozačica Dana Pirković iz drugog je smjera tada već beživotno Larisino tijelo još jednom pregazila.

Bila je pod utjecajem alkohola i marihuane. Larisa je ubijena i gotovo smrvljena na licu mjesta. Drugostupanjsko sudsko vijeće je njezino svjedočenje i sve rezultate dovelo u pitanje jer se zaključilo da su statistički i labaratorijski podaci greškom prikazani veći nego li su to uistinu bili, da bi ih na kraju proglasilo falsifikatom. Dolaskom nove vlasti i novog državnog odvjetnika prekinulo se implementiranje dogovora i mjera iz presude, svi su programi otkazani. Sve je vraćeno na stare zabrane pušenja kojih se nitko ne pridržava, niti se radi toga itko kažnjava.

Sada već bivši glavi državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je zbog podmetnute priče o romskog ljubavnika podržane provokativnim fotografijama prisiljen na ostavku, rekao je na Larisinom sprovodu: 'Ona je bila jedinstvena. Izuzetno inteligentna, predana i jako, jako hrabra. Bila je osoba savjesti na najvišoj korporativnoj razini i javnosti je rekla istinu o duhanskoj industriji. Bit ćemo joj zauvijek zahvalni za njezinu osobnu žtrvu u nastojanju da spasi živote. Ona je bila prava prvakinja.'

Sve je u ovoj kratkoj priči laž, izuzev riječi kojima se bivši državni odvjetnik oprostio od Lare. To su naime riječi kojima je bivši glavni državni odvjetnik američke države Mississippi, Michael Moore, opisao dr. Jeffreya Wiganda koji je živ, zdrav i neumoran prije 72 sata napustio Hrvatsku, gdje je bio glavni gost 4. Zagrebi! Festivala. Gore opisana presuda doista je izrečena u njegovom slučaju, no sa 15 puta većim iznosima i opsegom mjera (AG – Tobacco setllement iz 1998.).

Zašto je tako nešto nemoguće u našoj domovini?

Zato jer naša domovina ne cijeni svoga državljanina i nije skrojena prema njemu, već prema etatističkim potrebama nje same. Naša državno-pravna infrastruktura još uvijek je struktuirana na zasadama koje će vas prije poniziti nego li vam pomoći. Tome je tako jer su zakoni i ljudi koji ih trebaju provoditi suviše ovisni o beneficijama države i nikako da doista provedu onu o 'neovisnome pravosuđu'.

Naravno, čast izuzecima, ali migracije iz državnog pravosudnog okružja u privatno, radi nedostatka neovisnosti i raznih pritisaka, svjedoče upravo o tome. Također, ustalila se praksa po kojoj se domaće 'osobe savjesti' prvo u mučnim sudskim procesima 'isiše' do same srži, da bi im drugostupanjski sud vratio čast poništivši odluke onog prvostupanjskog. No, tu stvar stane, misteriozno se tada stvari ne pomiču, dok opet netko iz političkog vrha ne 'naredi' upravi i mehanizmima državne uprave da se 'osobama savjesti' vrati ono što im je zakinuto. A to se nikada ne dogodi.

Ni u SAD pobijediti moćnu korporaciju, koja je u bliskoj vezi s državom/vlašću, nije lako. Da ni se dogodio pomak potreban je novac, puno novca, potrebni su hrabri ljudi na političkim pozicijama, potrebni su stručnjaci iz samoga državno-legislativnog aparata i 'insideri' iz same industrije. I ne bježimo od stvarnosti i računice, 'AG settlement' na kraju je i poslovni potez, jer na uloženih 20 miliona dolara izvučeno je preko 320 milijardi dolara iz kojeg su odvjetnici, sasvim zasluženo uzeli svoj dio. Kao posljedica svega promijenila se legislativa koja je opet promjenila percepciju duhana i nikotinske ovisnosti u svijetu. I spasila živote, stotine, tisuće, milijune...

Problem je u tome da Hrvati još uvijek ne vide niti poznaju zakone, koji se uslijed pritiska iz EU ipak mijenjanu, dok u samome Ustavu RH postoji i

Članak 140.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Dakle mi ustvari imamo sve potrebno da bacimo TDR na koljena, no nedostaju nam 'osobe savjesti' iz TDR-a, državni odvjetnici voljni za takvu bitku i naravno, suci koji će stati iza činjenica i dokaza i usuditi se 'oderati' jednu masivnu kaznu TDR. Ponavljam, čast izuzecima koji se usude odrediti kaznu oslanjajući se na Članku 140. Ustava RH.

Otpor etatistički pervertirane države koja je na ratnoprofiterskom nasljeđu te pravosudnom i zakonskom kaosu građanima mogla raditi gotovo sve, sada polako dolazi kraju. Promjenama legislative, kako kod nas tako i u okruženju, jednostavno se zatvaraju kanali kroz koje se moglo odlijevati novac i povjerenja građana kroz kleptokratsko uređenje u kojem još uvijek živimo.. Ono što Europa može napraviti izvana to je već sad i te kako vidljivo na naslovnicama medija kroz dominante vijesti - one iz Remetinca, a ono što mi možemo napraviti iznutra, kroz razne oblike aktivizma, ostaje samo na nama.

Po dostupnim podacima TDR puni 5% državnog proračuna, a po dokazima koje je prikupio Robert Matijević dok je obavljao dužnost zamjenika ravnatelja za suzbijanje krijumčarenja, proizvodi TDR su samo sredstvo kojima su se punili i razni drugi kako bijeli tako i crni, privatni i državni fondovi. Gorivo kojim su se ti fondovi punili je upravo nikotinska ovisnost i naša neprosvijećenost po tome pitanju.

Duboko sam uvjeren da bi Toniju Nobilu i Jadranki Sloković bio pravi profesionalni izazov dokazati da se TDR ustvari bavi nanošenjem ozbiljne zdrastvene štete ljudima uz važeću državnu legislativnu pomoć (tako je to definirano i presuđeno duhanskim korporacijama u SAD) Pitanje je samo onog malog savjesnog i nadasve stručnog građanina koji će im za to dati dokumentaciju i rezultate istraživanja kroz čin zviždanja tj. upozoravanja na nepravilnosti sa mogućim fatalnim posljedicama.

Upravo tu na scenu stupa 4. Zagrebi! Festival koji je uspio (analizirajući medijske objave) predstaviti naše domaće zviždače kao ljude nove Hrvatske, kao ljude s kojima ova zemlja može imati ljudsko lice i izgledati komunikativnija na liniji država- poslodavac-radnik.

Ključnu ulogu tu ne igra više sama država, jer se od nje ne može očekivati da se prilagodi potrebama građanima u razumnome roku. Prilagodbom građanima oslabila bi svoju dominaciju i otvarila bokove za nove napade, a naša država nije spremna za nove napade, niti ljudi koji rade u državnoj upravi imaju snage za obranu.

Jedini put da ovo društvo sazrije jest put koji nudi društveni aktivizam i civilno društvo. Nepostojanje civilnog društva maligna je bolest svake države koja nema za posljedicu odumiranje države (nikada ostvaren san komunista), nego preoblikovanje države u mehanizam koji služi građaninu kako bi imao ne samo dojam, nego i pojam da je država ustvari on sam. Kako je dr. Ivan Šimonović nedavno izjavio, a radi se o najviše pozicioniranome Hrvatu u svjetskoj piramidi političke moći, pomoćniku Glavnog tajnika UN za ljudska prava, inicijative iz civilnog društva bit će te koje će odigrati ključnu ulogu u stvaranju države s više ljudskim, a manje vučjim licem.

'Plemenite tužibabe' koje su se usudile poslušati svoje najdublje instinkte i tako ustvari već sada zauvijek promijenile Hrvatsku zaslužuju rukoljub svakog građanina Hrvatske.

Njihovo 'sveto tužakanje' radi i za dobrobit svih budućih generacija građana ove zemlje. Oni vide budućnost sasvim jasno i pomažu nam da ju mi vidimo barem mutnjikavo.

Kroz iskustva koje smo u zadnjih nekoliko dana, kako kroz program Zagrebi! Festivala tako i kroz medije (5,3 mil. KN. bilo bi potrebno da se poruka koju je odaslo festival plasira u medije na klasičan oglašivački način), razmijenili s dr. Jeffreyem Wigandom, a sudeći po odazivu institucija i osoba koje čine samo srce države, čini mi se da za nas ima nade. Na kraju mračnog tunela ipak gori svjetlo. Gospođa Sloković isto je rekla na manje metaforičan način komentirajući da su sve prvostupanjske presude protiv osoba savjesti (zviždača) odbačene nakon podnesenih žalbi.

Pouka bi bila – ne odustajmo, u sistemu postoje i časni ljudi, nezaraženi virusom straha, samo je put do njih još uvijek posut trnjem koje raste u vrtu korupcije i netransparentnosti.

Emil Matešić, programski voditelj Zagrebi! Festivala

Međunarodno nagrađeni autor brojnih dokumentaraca o ljudskim pravima, Želimir Gvardiol diplomirao je filmsku i TV režiju na Fakultetu za film i televiziju - FAMU u Pragu, a od 1991. godine sudjeluje je na brojnim festivalima (Atena, Atlanta, Berlin, Bilbao, Chicago, Krakow, Melbourne, Rio de Janeiro, San Francisco, Sydney, Toronto i dr.). Od kraja devesesetih do danas svoje dokumentarce prikazuje na festivalima posvećenim ljudskim pravima u Barceloni, New Yorku, Londonu, Stanfordu, Berkeleyu, Buenos Airesu, Pragu i Nueremberg.

Nakon projekcije razgovor s redateljem potaknuo je živu raspravu o sudbini ne samo generala Trifunovića, već i njegove obitelji u Zagrebu, čija dvadesetogodišnja drama i dalje traži epilog - rehabilitaciju. O tome je govorila kćerka generala Nada Trifunović, koji iako teško bolestan ne odustaje od toga da zbog obitelji ‘sa sebe spere ljagu’, Tomislav Čamovski, odvjetnik koji je po službenoj dužnosti Trifunovovića u odsutnosti branio u Varaždinu te Radimir Čačić, vođa pregovora o predaji s hrvatske strane.

Kao završni komentar odnosa pojedinca i društva prikazan je Gvardiolov kratki film Crni gavrani.

Prethodno je sinoć repriziran belgiski film Ne baš taliban, jordanskog redatelja Fadija Hindasha o tabuima i licemjerju u arapskom svijetu.

Nasred trga bana Jelačića pažnju je u podne plijenio i jedan narančasti bager. Nakon svih događanja posljednjih godina u starogradskoj jezgri, zadnje što bi itko pomislio je da će bager zaplesati s čovjekom u dirljivom duetu na glazbu Camille Saint-Saënsa, Bellinija i Julesa Masseneta i glas Marie Callas. Nesvakidašnju plesnu predstavu Transports Exceptionnels, francuska plesna skupina Beau Geste tijekom dana izvela je još jednom, i time Zagreb dodala u niz iza Rio de Janeira, Monaka, Praga, Londona, Dublina, Cape Towna, Bruxellesa, Madrida, Barcelone, Lisabona, Montreala, New Yorka i brojnih drugih gradova u preko 40 zemalja, koji su u više od 400 izvedbi svjedočili plesu Philippea Priassoa i glomaznog građevinskog stroja.

Kao uvod u predavanje glavnog gosta Festivala dr. Jeffreya Wiganda u kinu Europa je prikazan holivudski hit Michaela Manna Probuđena savjest, nominiran za čak sedam Oskara (iako su ga svi zaobišli). Film je snimljen prema životnoj kalvariji dr. Wiganda, kojeg u filmu glumi Russell Crowe, dok producenta emisije 60 Minutes u kojoj je Wigand iznio kompromitirajuća saznanja o svom poslodavcu, jednoj od najvećih američkih duhanskih kompanija, utjelovjuje Al Pacino.

Istovremeno su se na galeriji kina za okruglim stolom, koji je moderirao kolumnist Jutarnjeg lista Boris Vlašić, uz Wiganda okupili domaći zviždači Robert Matijević iz Carine, Ankica Lepej, bivša službenica Zagrebačke banke, Srećko Sladoljev iz Imunološkog zavoda, te psihologinja Mirjana Krizmanić i bivša državna odvjetnica Jadranka Sloković. Osim o glavnom pitanju koje je postavljeno u naslovu okruglog stola Istina bez straha - Je li bilo toga vrijedno? pred i s publikom se raspravljalo o osobnoj i društvenoj savjesti, moralu i vrijednostima, čišćenju društva od korupcije, odgovornosti prema svom poslu i općem dobru, strepnjama i posljedicama razotkrivanja uglavnom državnih afera te nivou zakonske zaštite zviždača.

U svom predavanju Inside the Insider dr. Wigand se bavio pravom, filozofijom i znanošću. Počevši od razvoja svog dramatičnog slučaja, govorio je o svojem angažmanu na denormalizaciji duhana, o borbi za legislativu i rezultatima koji su omogućili okružje oslobođeno od dima te o svojim naporima da se negativno obojena riječ ‘zviždač’ (koja upućuje na ‘cinkaroša’) zamijeni formulacijom ‘osoba od savjesti’, kako se sam naziva. U argumentaciji se koristio se mišlju Aristotela prema kojem činiti dobro daje osjećaj sreće, što je pravi motiv dobrog djelovanja, za razliku od onog koji dolazi od straha od posljedica. Svim građanima poručio je da slušaju svoju savjest i djeluju prema njoj.

Nakon prvog festivalskog dana kada su se u Dokukinu mogli pogledati filmovi Revolucija 101 i Plaćeni ubojica - Soba 164, večeras su na programu bili filmovi Ne baš taliban i reprizno Plaćeni ubojica - Soba 164. Izraelski film redatelja Dorona Tsabarija Revolucija 101, prikazan u suradnji s Mediteran Film Festivalom, u kombinirano dokumentarno-fikcijskom materijalu prikazuje borbu redatelja i producenta da ponovno uspostave pojam javnosti u ‘javnom emitiranju’. Dvojicu protagonista pratimo kroz razdoblje od sedam godina, tijekom kojeg se suočavaju s korupcijom, nefleksibilnošću i iskvarenošću. Film o meksičkom bivšem plaćenom ubojici, članu meksičkog narko-kartela koji postaje zviždač, Plaćeni ubojica - soba 164 redatelja Gianfranca Rosija, odvija se u sobi broj 164 motela na američko-meksičkoj granici u kojoj ‘el sicario’, već nekoliko godina u bijegu, objašnjava svoj prošli život u kojem je ubio, mučio i oteo stotine ljudi. Pobjegavši iz Meksika i odmetanjem od mafije, glava mu je procijenjena na 250 000 dolara. Belgijski film Ne baš taliban jordanskog redatelja Fadija Hindasha o frustraciji jednog čovjeka prema generaciji mladih, ‘modernih’ Arapa koji se doimaju kao zapadnjaci, ali su konzervativniji i od tradicionalnih Arapa, bavi se licemjerstvom na Bliskom istoku.

Sutrašnji program Zagrebija! nastavlja se filmovima u Dokukinu.

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić koji je uz pomoć i stratešku suradnju Jadranke Sloković, Čede Prodanovića i Tonija Nobila pokrenuo najveći ikada pravni spor u Hrvatskoj, predao je glavnoj svjedokinji Larisi Orlić zahvalu radi njezinih zasluga.

Larisa je radila kao visoko pozicionirana biokemičarka u TDR-u (Tvornici duhana Rovinj). Nakon što je odlučila odgovoriti na priziv savjesti i omogućila navedenim odvjetnicima pokreniti spor u kojem je razotkrivena i znanstveno potvrđena namjera čelnika TDR-a za ubojstvo iz namjere, Larisa je postala junakinja dana.

TDR će, prema presudi i nagodbi koju su odvjetnici druge strane izborili, morati platiti 100 milijardi kuna u periodu od 10 godina obiteljima čiji su članovi umrli od posljedica konzumiranja nikotina, morat će sagraditi pet novih odjela za liječenje bolesti povezanih s nikotinskom ovisnošću, u pet najvećih hrvatskih bolnica, morati će financirati uvođenje predmeta koji se bavi ovisnostima svih vrsta u osnovne i srednje škole, a na javnoj televiziji će jednom tjedno u najgledanijem terminu tijekom 10 godina morati plaćati produkciju i emitiranje emisije o ovisnostima. Kao direktna posljedica spora pušenje će se zabraniti na svim hrvatskim plažama, koncertima i sportskim borilištima, na svim otvorenim prostorima u centru grada na kojima se okupljaju ljudi i gdje se nepušači mogu naći ugroženi od pušača, pušači će svoju nikotinsku ovisnost morati zadovoljavati 50 metara od objekata u kojima rade, cijena kutije cigareta povisiti će se za 24 %, a tim novcem financirati će se 20 udruga širom Hrvatske, koje će upošljavati do tri zaposlenika koji će stručno i predano raditi s ovisnicima o nikotinu do 2021. godine.

Dva puta godišnje nagodbenim novcem bit će provedena nacionalna kampanja protiv pušenja, orijentirana prema mlađima do 18 godina i posebna kampanja prema odraslim osobama.

Mjesec dana nakon izrečene presude, provedeni su parlamentarni izbori. Nakon izbora Larisi je ukinuta tjelesna zaštita. Tri dana poslije, kada je prelazila ulicu, na nju je naletio pijani vozač Jakša Marošević kojem su u tom trenu otkazale kočnice. Vozačica Dana Pirković iz drugog je smjera tada već beživotno Larisino tijelo još jednom pregazila.

Bila je pod utjecajem alkohola i marihuane. Larisa je ubijena i gotovo smrvljena na licu mjesta. Drugostupanjsko sudsko vijeće je njezino svjedočenje i sve rezultate dovelo u pitanje jer se zaključilo da su statistički i labaratorijski podaci greškom prikazani veći nego li su to uistinu bili, da bi ih na kraju proglasilo falsifikatom. Dolaskom nove vlasti i novog državnog odvjetnika prekinulo se implementiranje dogovora i mjera iz presude, svi su programi otkazani. Sve je vraćeno na stare zabrane pušenja kojih se nitko ne pridržava, niti se radi toga itko kažnjava.

Sada već bivši glavi državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je zbog podmetnute priče o romskog ljubavnika podržane provokativnim fotografijama prisiljen na ostavku, rekao je na Larisinom sprovodu: 'Ona je bila jedinstvena. Izuzetno inteligentna, predana i jako, jako hrabra. Bila je osoba savjesti na najvišoj korporativnoj razini i javnosti je rekla istinu o duhanskoj industriji. Bit ćemo joj zauvijek zahvalni za njezinu osobnu žtrvu u nastojanju da spasi živote. Ona je bila prava prvakinja.'

Sve je u ovoj kratkoj priči laž, izuzev riječi kojima se bivši državni odvjetnik oprostio od Lare. To su naime riječi kojima je bivši glavni državni odvjetnik američke države Mississippi, Michael Moore, opisao dr. Jeffreya Wiganda koji je živ, zdrav i neumoran prije 72 sata napustio Hrvatsku, gdje je bio glavni gost 4. Zagrebi! Festivala. Gore opisana presuda doista je izrečena u njegovom slučaju, no sa 15 puta većim iznosima i opsegom mjera (AG – Tobacco setllement iz 1998.).

Zašto je tako nešto nemoguće u našoj domovini?

Zato jer naša domovina ne cijeni svoga državljanina i nije skrojena prema njemu, već prema etatističkim potrebama nje same. Naša državno-pravna infrastruktura još uvijek je struktuirana na zasadama koje će vas prije poniziti nego li vam pomoći. Tome je tako jer su zakoni i ljudi koji ih trebaju provoditi suviše ovisni o beneficijama države i nikako da doista provedu onu o 'neovisnome pravosuđu'.

Naravno, čast izuzecima, ali migracije iz državnog pravosudnog okružja u privatno, radi nedostatka neovisnosti i raznih pritisaka, svjedoče upravo o tome. Također, ustalila se praksa po kojoj se domaće 'osobe savjesti' prvo u mučnim sudskim procesima 'isiše' do same srži, da bi im drugostupanjski sud vratio čast poništivši odluke onog prvostupanjskog. No, tu stvar stane, misteriozno se tada stvari ne pomiču, dok opet netko iz političkog vrha ne 'naredi' upravi i mehanizmima državne uprave da se 'osobama savjesti' vrati ono što im je zakinuto. A to se nikada ne dogodi.

Ni u SAD pobijediti moćnu korporaciju, koja je u bliskoj vezi s državom/vlašću, nije lako. Da ni se dogodio pomak potreban je novac, puno novca, potrebni su hrabri ljudi na političkim pozicijama, potrebni su stručnjaci iz samoga državno-legislativnog aparata i 'insideri' iz same industrije. I ne bježimo od stvarnosti i računice, 'AG settlement' na kraju je i poslovni potez, jer na uloženih 20 miliona dolara izvučeno je preko 320 milijardi dolara iz kojeg su odvjetnici, sasvim zasluženo uzeli svoj dio. Kao posljedica svega promijenila se legislativa koja je opet promjenila percepciju duhana i nikotinske ovisnosti u svijetu. I spasila živote, stotine, tisuće, milijune...

Problem je u tome da Hrvati još uvijek ne vide niti poznaju zakone, koji se uslijed pritiska iz EU ipak mijenjanu, dok u samome Ustavu RH postoji i

Članak 140.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Dakle mi ustvari imamo sve potrebno da bacimo TDR na koljena, no nedostaju nam 'osobe savjesti' iz TDR-a, državni odvjetnici voljni za takvu bitku i naravno, suci koji će stati iza činjenica i dokaza i usuditi se 'oderati' jednu masivnu kaznu TDR. Ponavljam, čast izuzecima koji se usude odrediti kaznu oslanjajući se na Članku 140. Ustava RH.

Otpor etatistički pervertirane države koja je na ratnoprofiterskom nasljeđu te pravosudnom i zakonskom kaosu građanima mogla raditi gotovo sve, sada polako dolazi kraju. Promjenama legislative, kako kod nas tako i u okruženju, jednostavno se zatvaraju kanali kroz koje se moglo odlijevati novac i povjerenja građana kroz kleptokratsko uređenje u kojem još uvijek živimo.. Ono što Europa može napraviti izvana to je već sad i te kako vidljivo na naslovnicama medija kroz dominante vijesti - one iz Remetinca, a ono što mi možemo napraviti iznutra, kroz razne oblike aktivizma, ostaje samo na nama.

Po dostupnim podacima TDR puni 5% državnog proračuna, a po dokazima koje je prikupio Robert Matijević dok je obavljao dužnost zamjenika ravnatelja za suzbijanje krijumčarenja, proizvodi TDR su samo sredstvo kojima su se punili i razni drugi kako bijeli tako i crni, privatni i državni fondovi. Gorivo kojim su se ti fondovi punili je upravo nikotinska ovisnost i naša neprosvijećenost po tome pitanju.

Duboko sam uvjeren da bi Toniju Nobilu i Jadranki Sloković bio pravi profesionalni izazov dokazati da se TDR ustvari bavi nanošenjem ozbiljne zdrastvene štete ljudima uz važeću državnu legislativnu pomoć (tako je to definirano i presuđeno duhanskim korporacijama u SAD) Pitanje je samo onog malog savjesnog i nadasve stručnog građanina koji će im za to dati dokumentaciju i rezultate istraživanja kroz čin zviždanja tj. upozoravanja na nepravilnosti sa mogućim fatalnim posljedicama.

Upravo tu na scenu stupa 4. Zagrebi! Festival koji je uspio (analizirajući medijske objave) predstaviti naše domaće zviždače kao ljude nove Hrvatske, kao ljude s kojima ova zemlja može imati ljudsko lice i izgledati komunikativnija na liniji država- poslodavac-radnik.

Ključnu ulogu tu ne igra više sama država, jer se od nje ne može očekivati da se prilagodi potrebama građanima u razumnome roku. Prilagodbom građanima oslabila bi svoju dominaciju i otvarila bokove za nove napade, a naša država nije spremna za nove napade, niti ljudi koji rade u državnoj upravi imaju snage za obranu.

Jedini put da ovo društvo sazrije jest put koji nudi društveni aktivizam i civilno društvo. Nepostojanje civilnog društva maligna je bolest svake države koja nema za posljedicu odumiranje države (nikada ostvaren san komunista), nego preoblikovanje države u mehanizam koji služi građaninu kako bi imao ne samo dojam, nego i pojam da je država ustvari on sam. Kako je dr. Ivan Šimonović nedavno izjavio, a radi se o najviše pozicioniranome Hrvatu u svjetskoj piramidi političke moći, pomoćniku Glavnog tajnika UN za ljudska prava, inicijative iz civilnog društva bit će te koje će odigrati ključnu ulogu u stvaranju države s više ljudskim, a manje vučjim licem.

'Plemenite tužibabe' koje su se usudile poslušati svoje najdublje instinkte i tako ustvari već sada zauvijek promijenile Hrvatsku zaslužuju rukoljub svakog građanina Hrvatske.

Njihovo 'sveto tužakanje' radi i za dobrobit svih budućih generacija građana ove zemlje. Oni vide budućnost sasvim jasno i pomažu nam da ju mi vidimo barem mutnjikavo.

Kroz iskustva koje smo u zadnjih nekoliko dana, kako kroz program Zagrebi! Festivala tako i kroz medije (5,3 mil. KN. bilo bi potrebno da se poruka koju je odaslo festival plasira u medije na klasičan oglašivački način), razmijenili s dr. Jeffreyem Wigandom, a sudeći po odazivu institucija i osoba koje čine samo srce države, čini mi se da za nas ima nade. Na kraju mračnog tunela ipak gori svjetlo. Gospođa Sloković isto je rekla na manje metaforičan način komentirajući da su sve prvostupanjske presude protiv osoba savjesti (zviždača) odbačene nakon podnesenih žalbi.

Pouka bi bila – ne odustajmo, u sistemu postoje i časni ljudi, nezaraženi virusom straha, samo je put do njih još uvijek posut trnjem koje raste u vrtu korupcije i netransparentnosti.

Emil Matešić, programski voditelj Zagrebi! Festivala