Prošlog tjedna pisao sam o štetnosti perkloretilena (tetrakloretilena), otrovnog organskog otapala koje se koristi u kemijskim čistionicama. Perkloretilen se čak koristi i u kemijskim čistionicama kojima su vlasnici u nazivu neopravdano dodali pridjev „ekološka“, pokušavši tako obmanuti potrošače. No, kakve su alternative? One doista postoje i savršeno zamjenjuju perkloretilen pri pranju osjetljivih tkanina, a pritom ozbiljnije ne narušavaju ljudsko zdravlje i okoliš. Ovdje ću navesti dvije takve tehnologije – mokro čišćenje i čišćenje uz pomoć ugljičnog dioksida (CO2).

Mokro čišćenje

Mokro čišćenje smatra se jednom od zdravstveno najsigurnijih profesionalnih metoda za pranje osjetljivih tkanina. Kao otapalo se rabi obična voda, postupak kontrolira računalo, koriste se specijalni deterdženti koji su čak nešto blaži od onih koje većina ljudi koristi u svojim kućnim perilicama, a cijeli sustav je upotpunjen profesionalnim uređajima za prešanje tekstila i finalnu obradu. Mokro čišćenje je daleko sigurnije od klasičnog kemijskog čišćenja, jer se ne koriste opasne kemikalije, ne stvara se toksični otpad, ne zagađuje zrak, a znatno je smanjen rizik kontaminacije pitke vode i tla. Ako u vašoj blizini postoji ovakva čistionica, javite mi pa ćemo naziv i adresu besplatno oglasiti na web stranicama Zagrebi! Ekofestivala, a jedini je uvjet da se u čistionici istovremeno ne koriste i otrovna organska otapala poput perkloretilena.

Čišćenje uz pomoć CO2 smatra se još jednom metodom čišćenja sa smanjenim utjecajem na okoliš. Odjeća se u ovom slučaju pere u netoksičnom tekućem ugljičnom dioksidu, onom istom koji se koristi i u proizvodnji gaziranih pića. Tekući CO2 se dobiva kao nusproizvod industrijskih procesa. Takvim izdvajanjem i skladištenjem sprječava se otpuštanje plinovitog CO2 u atmosferu gdje kao najpoznatiji staklenički plin doprinosi antropogenom globalnom zagrijavanju. Pri korištenju u profesionalnim perilicama u atmosferu pobjegne svega 2% izdvojenog ugljičnog dioksida. Osim toga, za ovu vrstu čišćenja utroši se i puno manje energije nego u klasičnim kemijskim čistionama, jer otapalo nije potrebno prethodno zagrijavati.
Jedna od najboljih opcija koje su vam na raspolaganju kod izbjegavanja kemijskih čistionica je promjena stila odijevanja, odnosno nošenje odjeće koja ne zahtjeva pranje u profesionalnim čistionicama. Osim  toga, mnogi proizvođači odjeće na svoje delikatne proizvode stavljaju oznaku obvezatnog kemijskog  čišćenja, jer im je tako lakše. To se najčešće događa kada za odjevni predmet postoji samo jedna metoda pranja, ali je proizvođači ne žele oglašavati kako bi izbjegli pritužbe potrošača ako se pri pranju roba ipak ošteti. U svom priručniku za održavanje zdravog životnog prostora bez štetnih tvari naslovljenog Organski dom, prevedenog na hrvatski jezik, autorica Rosamond Richardson upozorava: „Nemojte uzimati zdravo za gotovo ono što piše na naljepnici: proizvođači preporučuju kemijsko čišćenje kako bi se zaštitili ako tkaninu uništite neprimjerenim načinom pranja. Često je pažljivo ručno pranje osjetljivog pamuka, svile i vune te sintetike sasvim uspješno“.

Odjeća se može objesiti u kupaonici ispunjenoj parom nakon tuširanja i na taj način osvježiti

Mrlje na odjeći mogu se očistiti i nekim prirodnim sredstvom za uklanjanje mrlja, pa odjeću neće biti potrebno nositi u kemijsku čistionicu. Evo još nekih korisnih savjeta koji će vašu odjeću držati podalje od otrovnih kemikalija:
-    odjeću namijenjenu kemijskom čišćenju objesite u tuš kabini ili kupaonici ispunjenoj parom kako biste je osvježili;
-    površinska prašina i prljavština može se iščetkati mekom četkom;
-    za sunčanog dana, odjeću iznesite van na provjetravanje;

Odjeću za sunčanog vremena treba očetkati mekom četkom i iznijeti na zrak

Za sada, sve dok se u Hrvatskoj ne zabrani korištenje perkloretilena, vaša vrijedna odjeća može ponekad ipak završiti u kemijskoj čistionici. Dakle, u takvoj situaciji ne zaboravite da su i male količine organskih otapala koje zaostanu nakon čišćenja štetne za zdravlje. Zato odjeću koja dolazi iz kemijskih čistionica treba nekoliko dana ostaviti vani na zraku.

Robert Kakarigi

Novi članci svaki tjedan na ZAGREBI! EKOBLOGU. Čitajte o ekologiji, održivom razvitku, zaštiti okoliša, društveno odgovornom postupanju i zaštiti ljudskog zdravlja s nepristranog gledišta, bez političkog ili korporativnog utjecaja. Za ekoblog piše i uređuje specijalist održivog razvitka ROBERT KAKARIGI.

Ostavite komentar