Performansom kanadske umjetnice Satomi kasno u subotu završio je 2. Zagrebi! Festival. U dva dana Festival je u Močvari i Zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade ugostio priznate, ali i osporavane predavače, angažirane dokumentariste, šokantne performere, i druge umjetnike koji svojim radom ne prezaju zagrebati ispod površine dominantne kulture.

Satomi, performerica i koreografkinja čiji rad počiva na reinterpretaciji tradicionalne japanske umjetnosti vezivanja (kinbaku), u svojem je dirljivom nastupu publici nastojala prenijeti, u japanskoj kulturi čestu emociju koja označava oprečne osjećaje uzrokovane sviješću o prolaznosti ljepote - wabisabi. U tradicionalnom kimonu, skupljene kose, kaligrafski ispisujući pojmove ljepote, tuge i sam wabisabi, Satomi naglašava japansku opsjednutost sveprisutnim ritualima. Taj sklad i ljepotu, kojom je opsjednut bio i pisac Yukio Mishima, u čijim djelima Satomi pronalazi inspiraciju, potom narušava objesivši se lanenim konopcima, erotiziranim razodijevanjem i konačno polijevanjem tintom.

Satomi, foto: Silvijo Selman

Satomi, foto: Silvijo Selman

Satomi, foto: Silvijo Selman

Satomi, foto: Silvijo Selman

Satomi, foto: Silvijo SelmanSatomi, foto: Silvijo Selman

Ranije tog dana održan je okrugli stol Nenada Maljkovića, predstavnika građanske inicijative Urbano zajedničko kućanstvo pod nazivom ‘Energetski samodostatno kućanstvo i osobna energetska odgovornost’. Raspravljalo se o mogućnostima i restrikcijama energetske odgovornosti na mikrorazini kućanstva. Sudionici (Matko Šišak, predstavnik Recikliranog imanja u Vukomeriću i Zelene mreže aktivističkih grupa, Ljubomir Miščević, član Upravnog odbora Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju te Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj, Boris Labudović, urednik časopisa EGE i novinar portala Energetika-net, Tomislav Poljak, predstavnik Hrvatske elektroprivrede te drugi okupljeni) su se složili oko nedovoljnih državnih poticaja za takvo osviješteno djelovanje.

Okruglom stolu je prethodila projekcija dokumentarca ‘Ratnik smeća’ o  radu američkog arhitekta Mikea Reynoldsa koji širom svijeta stvara energetski, vodno i prehrambeno samodostatne kuće i zajednice.

Premijerno u kontinentalnoj Europi prikazan je film ‘Kraj Amerike’ prema istoimenoj knjizi Naomi Wolf, producenta Avrama Noblea Ludwiga, gosta Festivala. Dokumentarna polemika o eroziji civilnih sloboda nastala u samo nekoliko mjeseci, još uvijek pod dojmom katastrofe 11. rujna, u Americi je prikazana u osjetljivo vrijeme samo tri tjedna prije posljednjih predsjedničkih izbora. Kao i predavanje Naomi Wolf prethodne večeri, film ukazuje na 10 koraka na putu od otvorenog demokratskog društva do totalitarne države.

U filmskom dijelu programa prikazan je još jedan film američkog dokumentarista, gosta Festivala Michaela Mierendorfa. U dokumentarcu ‘Višestruke osobnosti’ Mierendorf, koji osim one za režiju posjeduje i diplomu iz psihologije, prikazuje šokantne snimke oboljelih od rijetkog mentalnog oboljenja - višestrukog poremećaja ličnosti. Nakon projekcije održan je inspirativan razgovor s autorom koji je moderirao mladi hrvatski dokumentarist Igor Bezinović.

Pogledati se moglo i ekološki intonirane filmove ‘Posljednji zov šume Samija’ o borbi izumirujuće kulture naroda Sami s vlašću Finske države te ‘Curitiba-da, moguće je’ o južnoameričkom gradu koji služi kao primjer uspješne implementacije strategija održivosti i razboritog raspolaganja resursima u milijunskoj urbanoj sredini.

Okrugli stol o Održivoj demokraciji kao nastavak predavanja Naomi Wolf, osim autorice okupio je istaknute i angažirane žene: Vesnu Pusić, predsjednicu HNS-a i predsjedničku kandidatkinju, Sanju Sarnavku, predsjednicu najutjecajnije organizacije za borbu za ženska ljudska prava i Andreu Zlatar, bivšu članicu Gradskog poglavarstva za čijeg su mandata pokrenuti mnogi kulturni festivali. Razgovaralo se o položaju žena u vrhu izvršne vlasti i o novim kvalitetama koje žene donose na vodeće pozicije. Rasprava se proširila na položaj žena u hrvatskom društvu, predodžbama ljepote i očekivanjima koja im se nameću te ograničenjima na koje nailaze u poslovnom i privatnom životu.

Nakon Kaira, Beča, Rima, Toronta, Washingtona, Osla, Kopenhagena, Rijada i drugih svjetskih metropola bosanski Indiana Jones Semir Osmanagić sa svojim je kontroverznim predavanjem stigao i u Zagreb. ‘Drugačije čitanje povijesti civilizacije i piramide u Bosni’ ilustrirano slikama piramidalnih uzvisina u Visokom, prisutne je ostavilo u nedoumici koliko je čovječanstvo zapravo staro i od koje civilizacije i kulture potječemo. Oprečan prijem Semirove teorije u pojedinim akademskim krugovima navodi na zaključak da čak i dokazi koji uključuju kemijske i druge analize betona nađenog u Visokome ne mogu narušiti okamenjenu viziju povijesti pojedinih znanstvenika. Iz toga se zaključuje kako je povijest civilizacije pisana kao splet političko-financijskih interesa sa svrhom manipuliranja znanjem i podacima, a svako naraušavanje te slike je bolje spriječiti negoli nanovo slikati.

Posjetitelji su mogli razgledati instalacije Denisa Kraškovića, Antonije Balić i Siniše Majkusa, koje tematiziraju odnos čovjeka i prirode.

Na Festivalu se prodavala hrana i piće iz ekološkog uzgoja te knjige izdavačke kuće Jesenski i Turk.

Za razliku od prvog Zagrebi! Festivala, koji se bavio oprečnim teorijama o porijeklu strukture moći i dubinskom analizom djelovanja političkih elita kroz predavanje Davida Ickea, ovogodišnje izdanje festivala zagrebalo je samu fasadu političkih i estetskih konstrukta koji su oprečni sami po sebi. Naomi Wolf kao predstavnica intelektualne elite kojoj feminizam i pozicija žene u suvremenom okružju služi kao odskočna daska za sva daljnja politološka istraživanja, suprotstavljena je Satomi koje svoje ostvaranje i radost življenja vidi upravo u suprotnome – u estetizaciji i umjetničkoj artikulaciji žene kao naizgled, ali samo naizgled podređene muškarcu. Kroz pitanja i odgovore zainteresirani su mogli ući duboko u njihov stvaralački proces, i na kraju zaključiti da je sloboda izboranajvažnija karika kreativnog procesa. Sloboda kao neizbježan sastojak kreativnog procesa vidljiva je i kod Samojeda, performansa Marka Markovića koji bi u nekim zemljama Europske unije bio zakonom zabranjen. Time je Zagrebi! Festival postao je partner u zločinu i kao takav predstavlja novu generaciju festivala koji pod svaku cijenu žele predstaviti određene umjetnike sudjelujući na taj način u njihovome umjetničkome činu.

Ostavite komentar